Šamar za povratak u realnost

Sasuolo - Inter 3:1. Jeste bolno, ali istinito. Pravi pokazatelj na kojem nam je nivou tim trenutno. Ali nije toliko crno, ako uzmemo u obzir da je pravi preporod krenuo ovog januara. Dva zvučnija pojačanja nisu katapult, koji će nas baciti na treće mjesto. Današnjim porazom, mislim da je svima jasno da od LŠ nema ništa. Da ćemo proljeće i ljetnji transfer rok, iskoristiti za dovodjenje nove krvi, s kojom ćemo napasti i Skudeto. Ono što se sad pokušava,jeste da se vidi na koje igrače se može ubuduće računati, koji će činiti okosnicu novog evropskog INTERA.

Svjesni svoje nemoći, odreagovali su danas i navijači i Guarin i Ikardi.



Treba razumjeti navijače, ali zašto vratiti dres baš njima dvojici. Guarina, kojeg je ista ta Curva Nord zadržala prošle zime. Čovjek koji ne igra na nivou, ali koji daje sve od sebe i bori se, za razliku od pojedinaca kojima se noge kidaju od straha. Zašto Ikardiju baciti dres, kad je jedini davao golove ove sezone? Po meni, ova dva igrača nisu zaslužila one scene. Ali nikako nije ni dopadljiva njihova reakcija, jer udariti na navijače, znači udariti na boje kluba.

Ono što je najgore iz priče koja se odvijala pod tribinom nakon meča, je dokaz da nemamo pravog kapitena. Ranokija smiruje Guarina i Ikardija, a ovaj ga ne konstatuje i nastavlja prepirku sa navijačima. Pa zamislite kad bi Zanetiju smio to neko uraditi. Upravo je to ono što treba Manćinijev Inter. Vodju. Čovjeka od autoriteta na terenu, koji će znati da motiviše igrače i pravilno kanališe njihovu energiju. Nadamo se dolasku igrača koji se spominju za jun, vjerujemo Manćiniju, i sledeće godine pohod na Skudeto!